Željka Bašlin

 

 

 

 

 

 

U ozračju poetskog realizma, mjeri preobrazbe činjeničnog unjete ugođajnosti prizora. Željka BašIin našla je osobnu umjetničku istinu. Prepoznatljivu u ravnoteži tradicije i uvjerljivosti vlastitog rukopisa. Raskošni pejsaži iIi zumirani na kadar karakterističnog, vedute sa slikovitim akcentima, mrtve prirode, rasponi su Željkinih motiva interpretiranih sjajnim kolorističkim sklopovima. Bojom se otkriva epiderma i struktura predmetnog, bojom koja opisuje, i povezuje sve sastavnice slike. U čitkim kompozicijama zvučnošću palete i difuzno šču svjetla uprizorenja dobivaju prepoznatljive izglede, znane i iz ranijih dionica Željkinog opusa. Slika osebujne gradnje i atmosfere, s mjenama razumljivim u slijedu godina, uraslih u konstantu izraza, odraza vjerodostojnosti slikarskog stava. Željka Bašlin nije slikarica skokovitih promjena, produbljuje trag svoga iskaza, ali se u praćenju i po štivanju datosti klasične estetike potvrdila i kao autor modernog, senzibiliteta. U posvojenju motiva ljepota joj je vodilja, otkriva sklad i blistavost, kako u urbanom tkivu tako i rasprostiranju krajolika, pa i detalju često intrigantnog isteka prirode. Spomenički ambijenti Zagreba dobili su u Željki istinskog slikarskog tumača koja odmjerenom Iikovnom opisnošću i zadržava njihovu povijesnost ali daje i šarm neponovljivog doživljaja. Tornjevi crkava, s razumljivim dominiranjem katedrale, vertikalitetom svojih volumena ritmizirani su do novih odnosa, sve do Zagreba sa svojevrsnim uzdignu ćem od tla. »vrstoća zdanja u svojoj tvarnosti spaja se u suptilnosti boje s otvorenošć u neba, povremeno s raslinjem. Kromatskih vrijednosti pune zasićenosti i akvarelne lakoće. Željka BašIin prozračnošću prostora potencira i karakter palete, svjetlost vedrine, uprisutnjene u krajoliku i sjevera i juga. Neovisno o složenosti odabranog scenarija. Primjerice i moćno Biokovo dobiva lirsku konotaciju, kao i razlistana grana ili neopipljivo krilo anđela. Zagreb promatran uširini pogleda osmišljen i dokumentarnom preciznošću, ili njegova gornjogradska pitoresknost na isti način participiraju boju, odražavaju njen vitalitet, neovisno o praćenju lokalnog tona. Osjećaj za oblik uključuje silnice boje, i one na povr ini svježih plodina i na oronuloj fasadi, boje nanjete u manjoj mjeri slobodnom gestualnošću, i prevladavajućom marnom postupnošću, s pravilnim likovnim česticama, uklopljenih u aktivitet slikarske plohe. S neprekidnom izražajnošću koloristićkih treptaja veduta i krajolika, kojima u tradicionalnom vidu izraza Željka Bašlin daje značajan prilog ovoj motivici u modernoj hrvatskoj umjetnosti.

Stanko Špoljarić

ŽIVOTOPIS

Željka Bašlin rođena je 1947. godine u Donjoj Bebrini kod Slavonskog Broda. Još u ranom djetinjstvu, zahvaljujuć i pozitivnom emocionalnom obiteljskom ozračju, uočen je i neprestano potican njezin likovni talent. Poslije završene brodske gimnazije 1966. godine, upisuje zagrebačku Akademiju likovnih umjetnosti. Bili su to sretni dani uz velike i dobre profesore: A. Mezdjiča, B. Ružič a, O. Mujadžiča, F. Kulmera i M. Stančića. Nakon završetka studija namjerava se vratiti u Slavonski Brod, ali kako tamo ne nalazi posao, ostaje u Zagrebu radeći kao nastavnik likovnog odgoja na raznim školama. Od 1972. godine članica je Hrvatskog dru štva likovnih umjetnika, a pedagoški i slikarski rad prepleću se tijekom sljedećih 36 godina. Sada je u mirovini, potpuno posvećena slikarstvu. Izlagala je na petnaest samostalnih i preko dvije stotine skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu, sudjelovala u mnogobrojnim dobrotvornim akcijama i kolonijama.