TOMISLAV OSTOJA
Čast nam je pozvati Vas u 100.obljetnici galerije ULRICH na otvorenje izložbe
akademskog kipara
u srijedu, 25.11. 2009. godine u 18h
Galerija «ULRICH» – Zagreb, Ilica 40
Izložba ostaje otvorena do 12.12.2009.
____________________________________
Životopis
Tomislav Ostoja rodio se u Splitu 20.8.1931., kao sedmo od osmero djece Jakova i Marije, rođene Radić. Uz četiri sestre i tri brata, od kojih je najpoznatiji Mirko, poznati hrvatski slikar, rastao je Tomislav, zarana pokazavši svoj likovni talent. Njegovi roditelji dolaze u Split s Brača, majka iz Pučišća, a otav iz Dola. U Splitu otvaraju trgovinu mješovitom robom. Obitelj se naselila u najsplitskijem dijelu grada – Varošu. Kako je kuća za vrijeme rata srušena, kasnije se sele u kuću na Obali. U Splitu Ostoja polazi osnovnu školu (djelomično nastavljenu na Braču u jednom razdoblju ratnih zbivajna) i zatim klasičnu gimnaziju do male mature. U tim godinama, često, bilo u prirodi ili u kući, tražeći različite poticaje ostvaruje svoja prva likovna djela. U Splitu upisuje Školu primijenjene umjetnosti na odjelu grafike, ali u drugoj godini prelazi na kiparstvo. Ta splitska škola, visokih pedagoških standarda i poticanja kreativnih sposobnosti učenika, usmjerila je prve dječačke pokušaje Ostoje.
Ostojin završni rad, blizak meštrovićevskoj stilizaciji, pokazuje već veliku vještinu u obradi kamena. Inače, već zarana Ostoja pokazuje sklonost za pokrenutost masa i napetost volumena. U splitskoj školi izgrađeni su solidni temelji za studij na zagrebačkoj Likovnoj akademiji na kojoj Ostoja studira od 1952. do diplome 1957. godine. Na prvoj godini u klasi je Antunca, u drugoj i tećoj Rukljača, u četvrtoj Kršinića, u petoj Augustinčića, kod kojega je još jednu godinu u specijalki (koja inače traje dvije godine). Na Akademiji je zajedno u klasi s Ćularom, Starčevićem, Jovanovskim. Godine 1959. ženi se Đurđicom, rođenom Krpan. Poslije vojske, u kojoj je bio 1959/60, pretežno u Titogradu, suradnik je majstorske radionice Antuna Augustinčića. Suradnjom u majstorskoj radionici, koja je trajala šest godina, riješio je i pitanje atelijera. Mjesto za stvraranje našao je zatim kroz neko vrijeme u atelijeru u ulici Kršnjavoga, pa na Šalati, a posljednjih tridesetak godina je stvarao je u ateljeu u dvorištu Medulićeve 12., gdje je smješteno niz radnih prostora umjetnika, tako da na tom simpatičnom mjestu u središtu Zagreba nastaju brojni radovi nezaobilzani u prosudbi suvremene hrvatske likovne umjetnosti.
Ostoji je atelijer bio jedino radno mjesto. Nikada nije imao iza sebe sigurnost stalnog zaposlenja, već je isključivo živio od umjetničkog rada. Iako je tako ostvarivao sredstva za život, osiguravao egzistenciju svojoj obitelji (sin Goran rođen je 1962. godine), nikada nije pristao na likovni kompromis oblikujući djelo iza kojega ne bi stajao. Svoja saznanja o umjetnosti, a i o životu, upotpunjavao je na mnogim putovanjima širom svijeta (za što su mu prilike pružile i sretne okolnosti). Boravci u Indiji, Maleziji, Tajlandu, Australiji, Meksiku, SAD-u, Kanadi, nadilazili su onih nekoliko uobičajenih turističkih dana, bili su susret sa drugim kulturnim sredinama, gdje se dakako nisu tražili uzori, no mogle su se povući neke re lacije. Upoznavanje Europe i njezine goleme kulturne baštine, sagledavanje heterogenosti suvemenih likovnih izraza, bio je doprinos tom stalnom obogaćivanju.
Javni spomenici
1962. Zagreb, Spomenik Silviju Strahimiru Kranjčeviću
1965. Lički Osik, Spomenik Marku Oreškoviću
1966. Zagreb, Spomen reljef «Hokej 66» (Stadion šalata)
1972. Zagreb, Spomenik palim borcima (Ciglenica)
1976. Zagreb, Zdenac mladosti (Ciglenica)
1977. Čakovec, Konstrukcija (Školski građevinski centar)
1979. Zagreb, Dječak (Grič)
1980. Čakovec, Dječak (Školski građevinski centar)
1980. Begovo Razdolje, Spomenik borcima skijašima
1982. Zagreb, Spomenik Marku Oreškoviću (Peščenica)
1987. Zagreb, Finale 87 (Sportski rekreacioni centar Mladost)
1990. Poreč, Ljeto XVIII
1990. Čakovec, Osama
1998. Zagreb, kardinal Alojzije Stepinac
2000. Vukovar (Đurđica i Tomislav Ostoja), glavni memorijalni spomenik žrtvama Domovinskog rata 1991. – 1995.
2004. Knin, Pad pod križem
2007. Vukovar, Prva nagrada za spomen-obilježje stradalim žrtvama iz vukovarske bolnice (Filip Pintarić, Danijel Žabčić, Josip Kovačić)
Samostalne izložbe
1964. Zagreb, Galerija ULUH-a
1967. Split, Salon Matice Hrvatske
1967. Rijeka, Galerija doma JNA
1968. Beograd, Galerija doma JNA
1969. Krk i Punat na Krku, Galerija mjesne čitaonice
1969. Zagreb, Galerija ULUH-a
1971. Zagreb, Salon ULUH-a (s Francinom Dolencem i Jurem Labašom)
1972. Zagreb, Mjesna zajednica Ciglenica
1976. Zagreb, Galerija Lotrščak i Mali Lapidarij
1977. Zagreb, Galerija Lotrščak
1977. Čakovec, Građevinski školski centar
1978. Dubrovnik, Atrij kazališta «Marin Držić i Babin kuk»
1978. SPLIT , Umjetnički salon
1979. ZAGREB, Galerija «Zagreb»
1980. Köln, Stuttgart, Frankfurt, Meckenheim-Merl
1982. Zagreb, Galerija «Josip Račić»
1984. Zagreb, Umjetnički paviljon
1986. Sydney, Australija, Holdsworth Galleries
1988. Zagreb, Muzej za umjetnost i obrt
1989. Zagreb, Galerija «Josip Račić»
1990. Omišalj, Galerija «Pri kaštelom»
1992. Zagreb, Aerodrom «Pleso»
1994. Zagreb, Galerija «Karas»
1997. Zagreb, Galerija «Forum»
1998. Zagreb, Galerija «Forum»
2002. Zagreb, Dom ULUH-a, Retrospektiva
2003. Zagreb, Autobusni kolodvor
2004. Zaprešić, Galerija «Razvid»
2004. Split, Dioklecijanovi podrumi
2005. Zagreb, Galerija «Klovićevi dvori»
2006. Šibenik, Galerija Svetog Krševana
2007. Zagreb, Galerija Učiteljskog fakulteta
2007. Zagreb, Zagrebački velesajam
2008. Zagreb, Galerija Hrvatsko slovo
2008. Zagreb, Ministarstvo financija, Izložbeni prostor Porezne uprave Zagreb
2009. Zagreb, LIKUM, Galerija Ulrich