MLADEN VEŽA-otvaranje izložbe crteža, 02.03. u Galeriji Ulrich

S veseljem Vas pozivamo na otvaranje izložbe crteža,
člana osnivača Likuma
MLADENA VEŽE
u srijedu, 02. ožujka 2011. godine u 18 sati
Galerija Ulrich – Zagreb, Ilica 40/I
Izložba je otvorena do 18. ožujka 2011. godine
Radnim danom od 9.00 do 20.00 sati

U impresivnom opusu Mladena Veže postoji dionica posebnog likovnog intimizma – brojni crteži različite tematike. Neki od njih su priprema za ostvarenja u složenijim tehnikama no češći su primjeri pune crtačke autonomnosti i inovativnosti. Klasični Vežini motivi, krajolici i mrtve prirode imaju svoje mjesto i u komornosti crteža, ali umjetnika privlači i igra prividne likovne nepretencioznosti u ozračju drugačije tematike. Veža u formi umjetnosti dlana slika svoj Brist, zalazi u zakutke interijera njegujući ljepotu prošlosti, opisujući linijom i decentno primijenjenom bojom drage prostore. A formatom i omaleni radovi slutnja su veličajnosti prirode i topline posvojenih ambijenata. Vjeran je i portretima, znanih iz reprezentativnosti ulja. Ali i bilješka crteža dostatna je za sjajno hvatanje karakterističnog u portretima Becića, Tuđmana, Marinkovića… U portretima Veža se kreće od krokijevske lakoće do discipliniranijeg vođenja linije, ali s istom značajkom. Notom psihološkog unjetog u likovnu interpretaciju. S neospornom vještinom u tvorbi detalja i cjeline, uočljivom i u drugim figurativnim kompozicijama, poput prvih skica za poznati ciklus ˝Otisci djetinjstva˝. U dorađenosti tek nekoliko centimetara velikih predložaka iščitava se monumentalnost scena s poštivanjem vrijednosti tradicionalnog života. I njegovog unutrašnjeg sklada i tišine. Ili atraktivnosti u uprizorenju ženskog akta. Maštovitošću izraza tijelo prikazuje u različitosti stavova, ističući crtačkom lakoćom njegovu putenost, dajući mu jednostavnošću silhuete ili razložnim prepletom linija senzualnost. U skladanju oblika i oblina u manjoj mjeri i napušta preciznost anatomske uslovljenosti u svrsi umjetničke uvjerljivosti, prožete erotičnošću. Uprisutnjene u taktilitetu linija i naznačene epiderme kromatskim fluiditetom na površini tjelesnog. Akt se rijetko pojavljuje na Vežinim platnima, no njihov slijed u brojnosti crteža predstavlja ga majstorom u doživljaju i tvorbi ove teme.
ŽIVOTOPIS
Mladen Veža rođen je 1916. godine u Bristu. Od 1928. Do 1932 pohađa Obrtnu školu u Zagrebu koju završava iznimno dobrim uspjehom. Od 1933. do 1937. studira slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Zagrebu gdje diplomira u klasi Vladimira Becića. Prvu izložbu imao je u zajedno sa Slavkom Kopačem u Salonu Urlich l938. godine. Godine 1950. dobiva stipendiju jugoslavenske vlade za jednogodišnji studijski boravak u Parizu. Rezultat toga je prekrasan ˝Pariški ciklus˝ izložen u Zagrebu l951. godine.Prva retrospektivu priredio je 1980. godine, a drugu l997. godine. 1987 priređena mu je retrospektivna izložba ilustracija kojom se je bavio čitavog života. Veža je izlagao na blizu 100 samostalnih i preko 200 skupnih izložbi. Za svoj rad primio je brojne nagrade i priznanja, te visoka državna odličja.
Mladen Veža umro je u Zagrebu 2010. godine.
Vidljive u i deblima maslina koje mogu asocirati pogled na ženu. Veža ih oblikuje u okvirima relativne mimetičnosti koju napušta kod velikog broja radova kod kojih je u prvom planu struktura forme. Lik kao osnova satkan je mnoštvom parikula, usitnjenih blago geometriziranih traveja, kojima nastaje silno gusta no pregledna scena, s mogućim isčitanjem kubističke lomnosti. I nije samo figura ˝rastavljena i sastavljena˝ od sitnih jedinki, jer i arhitektura, predmeti, životinje, segmenti krajolika, prvenstveno stijenja Biokova, podvrgnuti su takovom postupku. Adiranjem oko jezgre nastaju djela likovne konstrukcije, potencijalne voluminoznosti, sa zanimljivim odnosom tamnih i svjetlih partija. Veža se poigrava i organičkim strukturama. Mekoćom oblika s krivuljama obrisa, formi sugeriranog vitaliteta. U djelima na granici apstrakcije, s prvijencima nastalim u vremenu javljanja apstrakcije u hrvatskoj umjetnosti. Načina koji Vežu objektivno i nije previše privlačio. Ali otvaranje crtačkih mapa pokazuje Vežinu sukladnost s aktualnim likovnim strujanjima.
Ipak crteži su za Vežu predah. Stotine sačuvanih nastajalo je na papirima koji su mu se našli pri ruci. Iskre su stvaralačke radosti, i maleni ali veliki primjeri predanja umjetnosti. Zavirivanjem u pomno sortirane mape s crtežima ulazimo u svijet umjetničkog bogatstva. Ova izložba tek je njegov isječak. I prilika je za novi pogled na Vežino slikarstvo.
Stanko Špoljarić