Likumove generacije 2011.
Tradicionalna izložba pripada tipu likovnih smotri na kojima se predstavljaju slikari i kipari različitih poetika, najčešće vezani uz klasično poimanje umjetničkog djela. Dakako u svoj širini toga pojma brane poštivanje slike i skulpture unutar tradicionalnog razumijevanja likovnih vrsti. Izložba „Likumove generacije“ bilježi i godine vlastite tradicije ali predstavlja i kontinuitet započet kod ranijih sličnih smotri. Na silno uzavreloj i raznolikoj likovnoj sceni izložba „Likumove generacije“ svojevrsni je smiraj u svojoj sintezi klasičnih likovnih iskustava i pogleda prema naprijed. Pokazala se kao potreba da se i taj segmenat umjetnosti ravnopravno uključi u pulsirajuća događanja suvremene umjetnosti i izbjegne marginalizaciju jer objektivno velik broj predstavljenih autora stvara djela istinskog kreativnog naboja. Sklonost eksperimentalnom ili dijalog s novim medijima i nije previše izražena, no stvaralački prostor za umjetnike bogate imaginacije je itekako velik. Stoga prepoznajemo zavidan broj osobnosti, autora autentičnog rukopisa. S primjerima slijeda osvojenih stilistika, ali i radovima što su iznenadni ili ipak predvidljivi obrati uhodanih puteva pojedinaca. Raznovrsnost pristupa daje i šarm ovoj izložbi na kojoj se, kao što i sam naziv izložbe kaže, susreću generacije. Velikani hrvatske umjetnosti s različitim umjetničkim svjetonazorima, Veža i Kožarić , zajedno izlažu s umjetničkom mladošću. Prema legendarnim imenima osjećamo duboko poštovanje, kao i prema nizu slikara i kipara koji su uvelike osmislili i razvili svoje opuse. I tek pokoje djelo je dostatno da uočimo potrebitu iskru vlasitosti. Četrdesetak što kipara, što slikara čini likovno tkivo izložbe. Predaleko bi nas odvelo nabrajanje imena jer se i navođenjem osnovnih stilskih strujanja može definirati karakter izložbe. Razumljivo, slike figurativnog koncepta imaju svoje mjesto. S ostvarenjima najčešće udaljenim od realistične marnosti ali s nesumljivim emocionalnim nabojem. S formom pretežno ekspresionističke pokrenutosti, s izraženim linijama i kolorističkom otvorenošću. U pejsažima vidljiva je nota opisnosti, s potenciranjem ugođajnosti sukladnoj uprisutnjenoj ljepoti zemljopisnog isječka. I sabrana ljepota prirode u raskoši cvjetnog privukla je mnoge slikare. Uhvaćen je treptaj krhke ljepote opredmećene u igri boja i sretno provedenoj ritmizaciji svih partikula dovedenih do kompozicija na granici nepredmetnog. Asocijativnost utkana u slojevitu sadržajnost nekih djela dovodi do intrigantnosti isčitavanja, s prizvukom enigmatskog. Skulptura je komornog karaktera, a s formalne strane pretežno se označava apstraktnom, premda u kombinatorici masa volumena pojavljuje se i slutnja motiva. Ali i s akcentuiranjem figure. S rješenjima ponekad na pragu duhovitog. Kao i kod ostvarenja primjenjenih umjetnosti, zasigurno najmaštovitijem djelu izložbe. S osvojenom slobodom umjetničke začudnosti vidljivoj i u različitim materijalima, koji već samom tvarnošću i taktilnošću sugeriraju simpatične priče. S onom unutrašnjom ljepotom u kojoj se likovno veže uz nenametljivu literarnost.
Stanko Špoljarić