LIDIJA MAČEK STANIĆ
S veseljem Vas pozivamo u galeriju Ulrich na otvorenje samostalne izložbe keramike,
na kojoj će se svojim radovima predstaviti
LIDIJA MAČEK STANIĆ
HRVATSKI MITOLOŠKI BOGOVI
u srijedu, 8.9.2010. godine u 19h
Galerija Ulrich – Zagreb, Ilica 40/I
Izložba je otvorena do 26.9.2010.
Radnim danom od 9 do 20h
LIDIJA MAČEK STANIĆ
Kojim vidom figuracije prikazati mitološka bića, kako izraziti njihove posebnosti u lepezi ljudskih vjerovanja Intrigantan je umjetnički zadatak. Vrhovna božanstva i sva ona s manje značajnim „resorima” nose svoje ikonografske specifičnosti ,kojima se i opredmećuje njihova uloga i sudioništvo u pokušaju čovjekovog razumjevanja prirode i slojevitosti ljudskog suodnosa s njom. Tako je imaginaciji je put otvoren. Lidija Maček Stanić zavirila je slavensku,odnosno hrvatsku mitologiju, danas tek djelomično poznatu, i oblikovala zanimljiv ciklus, sadržajno građen kroz odnos dobra i zla. Nižu se prikazi Svaroga,Svevida, Peruna, Crnoboga, Kolede, Morane, Vesne,Volasa, Vodana, Ruimira i Tatomira. I ne samo njih. A tu su i vile suđenice Rojenice i božanska djeca Svarožići.
Lidija Maček Stanić keramičkim tvorbama,oblicima sugerirane suptilne taktilnosti, osmislila je figure koje stavom, atributima, izražajnošću konkretizacija su nematerijalne „tvarnosti”, karakteristične za božanstva. Svojom prepoznatljivom stilizacijom Lidija je izdužila proporcije likova do vida ornamentalne anatomije. Opisala ih je melodioznim obrisom, volumen istaknula do mjere potrebite čitkosti, poigravajući se laganim ispupčenjima i udubljenjima površine. Čistoća ploha draperije suprotstavljena je razložnom detaljiziranju pojedinih fragmenata i elementima izašlim iz čvrstoće bloka. Poput oprostorenih linija ili dekorativnih partikula skladno utkanih u ideju o figuri. Izuzetnim senzibilitetom za dinamičnim uravnoteženjem dominantnog plemenitog tona materijala i kolorističke intervencije, s primjerima tek minimalne primjene boje Lidija je dosegla uvjerljivu kromatiku djela. Partije irealnog zlatnog u pojasevima i zadebljanim linijama daju figurama novu dimenziju na putu osjećaja njihovog levitiranja. U vezanosti za tlo one ga i napuštaju, neovisno radi li se o likovima lirske konotacije ili onima dramatske ekspresivnosti. Ipak skulpturalna mekoća poveznica je u različitosti određenih portretnosti, likova grča i tjeskobe i onih s dodirivanjem samog pojma ljepote. Modeliranjem su silnice blistavosti zaustavljene na licima, sa senzualnošću koja prožima tjelesnost ženskih figura. Lidija Maček Stanić ne libi se ni kiparskog tretmana forme no čuva trag zemlje i u punoj dorađenosti i preobrazbi početne amorfnosti. Do ljepote stvarne i simbolične kao što priliči mitološkim bićima. Večinom okruženih svjetlom. Ali nekih i tamom. I doslovno crnilom kao kod scena pojedinih keramičkih ploča, izvedenih tenikom rakua. U reljefima sa snažnim osvajanjem prostora motivski niz se ponavlja. Vidljiv u napetosti oblika i kompozicijskoj razvedenosti. U prividnoj suprotnosti s elegancijom slobodno stojećih figura. Ali Lidija Maček Stanić likovnim jezikom otkriva različite aspekte priča i umjetničkom kvalitetom i otvorenošću pristupa ulazi u svijet davnih vremena. A i nova dionica njenog opusa potvrda je stilske dosljednosti, konstantnosti Lidijine svježine u suvremenoj hrvatskoj grafici.
Stanko Špoljarić
Lidija Maček-Stanić rođena je u Karlovcu 1948. godine, Poslije završene Srednje kemijske škole, radi kao dizajner u tvornici keramičkih pločica u Vojniću. Rad na oblikovanju gline započinje još 1972. godine. Upravo ovaj oblik bavljenja keramikom u punoj i poluplastici postat će njen zaštitni znak. Jedna je od osnivačica zaštitne radionice suvenira keramike -Ilovac u kojoj je usavršila kreativni rad na sitnoj plastici. Osim keramike, radi u tehnikama ulja i pastela. Članica je ULUPUH-a i ULAK-a. Dobitnica je više priznanja i nagrada. Svoje je radove donirala na mnogim humanitarnim akcijama.