Dodiri srcem / Udruga Dodir

 

 

S veseljem Vas pozivamo na skupnu izložbu povodom Međunarodnog dana Helen Keller

Hrvatske udruge gluhoslijepih osoba

Dodir

u utorak, 29. lipnja 2010. u 19 sati
Galerija Ulrich – Zagreb, Ilica 40/I

Izložba je otvorena do 6.7.2010.
Radnim danom od 9.00 do 20.00 sati

“dodiri srcem”

 

_________________________

Hrvatska udruga gluhoslijepih osoba Dodir je nacionalna, nevladina i neprofitabilna organizacija osnovana na inicijativu samih gluhoslijepih osoba u prosincu, 1994.godine s ciljem promicanja interesa gluhoslijepih osoba, ostvarivanjem njihovih temeljnih ljudskih prava na edukaciju, rehabilitaciju, komunikaciju i socijalizaciju.

Potreba za likovnim, glazbenim izražavanjem imanenta je čovjeku. Dakako svatko nosi svoju razinu talenta koji se ipak uvijek ne ostvaruju . Zanos i predanje nisu identični, tako da mnogi talenti ne bivaju realizirani. Fascinantno kada osobe fizički hendikepirane nedostatkom osjeta vida i sluha upornošću razvijaju svoje talente, postižući dojmljive rezultate. Kreativna radionica Dodir mjesto je okupljanja slikara i kipara koji usprkos svojih fizičkih ograničenja u njoj stvaraju. Talentom uz vodstvo mentora oblikuju djela u kojima prepoznajemo mjeru njihovog vlastitog izraza. Izložba u galeriji Ulrich prilika je za upoznavanje s ostvarenjima, od kojih većina može izdržati zahtjevne kriterije prosudbe. Izložena djela svojim izrazom svodiva su u jednoj točci na zajednički nazivnik. Sva su građena na potki klasične estetike, razumljivo u širini toga pojma.
Dušan Dašenović svojim kiparskim radovima dodiruje više motiva, sa zajedničkom crtom, sklonosti stiliziranoj formi. U rasponima od relativne realističnosti do približavanja apstraktnom, s oblicima napetih i zaglađenih ploha. S utkanom senzualnošću u temi akta, i ornamentalnošću u tvorbi perforiranih figura.
Milan Vručina u kiparskoj dionici svojih interesa razigrao se u bestijariju, slijedu preobrazba životinja, donjetih osjećajem za tvarnost terakote. U slikarstvu sklon je kolorističkoj otvorenosti, u prikazu klauna, krajolika juga, a posebno u sjajnom ekspresionističkom portretu Helen Keller.
Ivan Vručina u kiparskom nizu ruku, u položajima potrebnih za komunikaciju, pokazao je virtuozitet svoje ruke u razradi detalja i dosizanja anatomske preciznosti. U prikazu glave Krista donosi patničko lice u napetosti površine volumena i tona samog materijala.
Marijan Jurenec za svoj motiv odabrao je šumu. Nakupina stabla u većoj ili manjoj zgusnutosti na plohi. Nijansiranjem zelenog ostvario je prostornost, a punina boje, odnosno njena prozračnost vodilje su u doživljavanju ugođaja scene.
Haris Halilović atmosferu pejsaža otkriva akvarelom, ispunjavajući prostor mrljolikim potezom, svojevrsnom mozaikalnom strukturom koja daje čvrstoću tehnici boje i vode. Kristijana Bezuha u skuplturi privukla je putenost akta, s naznačenom i opisanom tjelesnošću. U reduciranoj oblikovnosti pojedinih ruku, spojenih do sugeriranog prepleta, s dinamikom postignutom i u crno bijelim odnosima. Nataša Jelenković Valjak u maznosti pastela uprisutnila je obitelj, u tehnici u kojoj je zabilježen i doživljaj krajolika i izmaštana slobodna kompozicija.
Krokijevsko navođenje značajki svakog sudionika izložbe, njihovih radova nastalih u ozračju kreativnosti „Dodira“ ima namjeru pokazati svježinu pristupa, neospornu radost stvaranja, vjerovanja da se silnicima ljepote mogu nadići sve životne teškoće. Dijalog je to s umjetnošću, s uključenjem plemenitosti svih koji u njemu sudjeluju. Likovno stvaranje postaje vrlo važna sastavnica života, upravo nužnost u poštivanju samih sebe. U okretanju sebi, pronalaženju unutrašnjeg mira kojem teži svaki čovjek. A sedmero slikara i kipara, darovalo nam je svoj talenat, svoje vrijeme, svoja nadahnuća. I poradi toga iskreno im hvala.

Stanko Špoljarić