BOŽIDAR JUŠIĆ

 

___________________________

Znatan broj uradaka Božidara Jušića asocira na djela starih majstora rađena u tehnici svjetlo – sjena . Prevladavajući tonovi su: bež, bijelo, crno, sivo. Primjeri tih fotoportreta su: Jantar, Odlučna Melita, Lady Di, Generacije, Oči, Slađana, Bojana…. Tu su istaknuti i dekoltei, pa glave ne djeluju odsječeno, nego povezano s tijelom. Asocijacije koje se nameću su: smirenost, ravnoteža …

Drugi niz fotoportreta istaknutog je kolora (narančasto, lila, crveno, zeleno…), ističe živost, provokaciju. To su: Andrea-božica sunca, Princeza Andrea, Obitelj, te niz kostimiranih likova.

Dvije slike posebno se ističu dramatičnošću. To su Balerina Maja razbarušene kose, koja snagom pokreta asocira na pretpatrijarhalne božice, Eurinomu, Sirene, Gorgone.., a druga iskazuje dramu emocija tuge, bezvoljnosti, beznađa (Višnja skrivena iza tamnih naočala).

Oduševljenje Božidara Jušića svojim radom doista je fascinantno. U situacijama kada traži kut snimanja, kada vrši selekciju, kada o svom radu govori… Motivacija su mu, kako sam piše u predgovoru, ženski likovi koji iskazuju ljubav i ljepotu. Slična je motivacija tisućljećima tijekom povijesti motivirala likovne umjetnike muškarce prema ženskom modelu. Ona je ishod tradicionalnih rodnih pripisivanja koja su bila, a to su i danas, svjetonazorska i samorazumljiva. Ta su pripisivanja legitimirali i filozofi: sjetimo se tek Immanuela Kanta i njegove teze o uzvišenosti muškaraca i ljepoti žena. Premda danas postmoderna i postfeminizam vrše redefiniranje ovih pripisivanja, ona i dalje žive: eksplicitno, paralelno, izmiješano, potisnuto. To što je zanimljivo kod Božidara Jušića, autora ženskih fotoportreta, pristup je ženi kao modelu koji je ambivalentan: iskazuje staru i novu paradigmu. Osim stava stare paradigme «Sve su žene lijepe», iskazuje i stav nove paradigme «Žena je subjekt, a ne objekt». Naime on teži interakciji autora i modela, upoznavanu, druženju, raspravljanju, povratnoj informaciji žene subjekta. Čini se da je upravo kombinacija modernog i postmodernog u fotoportretima Božidara Jušića , odnosno dvoznačnost, njihova važna i intrigantna značajka.

Božidar Jušić, akademski slikar

ZAŠTO ŽENSKA LICA?

Slikao sam prirodu. No najljepša je priroda čovjek. I među ljudima najljepše su žene. Osvjedočio sam se u načelo gospođe Pavić: »Sve žene su lijepe, postoje samo one standardne, SERIJSKE ljepote i one UNIKATNE, INDIVIDUALNE«.

U mladosti su mi ideal bili Romeo i Julija: LIJEPA, POTPUNA LJUBAV. S balkona studentske galerije Velikog kazališta šest puta sam gledao balet i crtao. Tako su nastali najljepši crteži moje izložbe 2003. Kada se i meni ljubav rastopila u iluzijama, lažju satrla u prah i njena smrt zaprijetila mom životu, sjetio sam se da sam se jednim od svojih studija posvetio za svećenika ljepote.

Možda ljepota može zamijeniti ljubav, jer ne traži vječnost, ne traži simetriju, jer je ima svuda. Proživio sam dvije godine saobraćanja s tim divnim bićima, punog sadržaja i lijepih anegdota s njima.

Zato vam moje ljepotice i prijateljice, ne mogu reći samo »Hvala vam za Vašu nesebičnu ljepotu«, nego »Hvala Vam za MOJ ŽIVOT, koji ste mi velikodušno podržavali sjajem svog bogatstva. Hvala posebno Vama koje ste mi strpljivo vratile sposobnost za letenje, podnosile moj foto-aparat vjerno, dva sata, šest sati ili cijele dvije godine. Duboko sam poštovao sve Vas: jedna od Vas je bila »moja djevojčica«, družio sam se s Jadranskom sirenom, a druga je izašla naga iz Jarunskog jezera… susretao sam i Julije, kada više nisam mogao glumiti Romea. Jedna mi je predstavljala kontesu, iduća plemenitu lady, zadnja princezu velikog dvorca, jedinu i najsjajniju princezu u njenom životu…

Može li se ljepota zlorabiti za društvenu promociju? Kao i svaka druga (religiozna, politička, stručna, moralna…) vrijednost! No to ne bi smjela biti zapreka sreći u tom prekrasnom ženskom svijetu. Ljepota nije tako društveno osjetljiva kao poštenje i ljubav.

Plašili su me da ljepotice grizu strašnim otrovnim ugrizom. Moje iskustvo ne potvrđuje ovo praznovjerje. Mene su samo tri ugrizle, od preko dvije stotine koje sam snimio. Zato ću, nastaviti istim putom.