Otvorenje izložbe Zvonimira Kamenara

 

 

U srijedu, 31. kolovoza 2011. godine u 18 sati
u Galeriji Ulrich – Zagreb, Ilica 40/I

otvorena je izložba
ZVONIMIRA KAMENARA

“SAMOODRŽIVI”

 

 

 

Izložba je otvorena do 17. rujna 2011. godine
Radnim danom od 9.00 do 20.00 sati

 

 

 

SAMOODRŽIVI

Serija radova koja je pred nama nastajala je od 2000. do 2010. godine, a neizravni predtekst joj je
Kamenarovo druženje s računalom na kome od 2003. izvodi serije crteža/grafika koje nadopunjuju i ovu, primarno kiparsku izložbu.
Tako je kipar koji nam je poznat po klasičnim i teškim kiparskim materijalima kao što su kamen i bronca, kipar koji s tonama barata kao s kilogramima, započeo izrađivati prozračne i lake skulpture od komadića drveta, od prutića i bademastih lamela. Iste oblike kasnije će prenijeti u metal.
Računalna binarnost evidentira se u obličju (ravni prutići i zaobljene lamele) i u jednom naknadnom efektu koji tangira dvočlanu diviziju sastavljenu od konstruktivnog i dekorativnog načela i dojma. Ali utjecaj kompjutora ne očituje se samo u upotrebi ovog ˝binarnog koda˝, već i u lakoći izvedbe koja svoj trag ostavlja i u općem dojmu prpošnosti, čistoće, jednostavnosti, zaigrane nepretencioznosti… Zato autor s pravom ove objekte naziva grafo-plastikama (Il reticolato), te ih time pozicionira u predjele između površine i prostora, plohe i volumena, vizualnog i taktilnog, čak haptičkog osjeta.
Linearnost priziva konstruktivno načelo kao prvi dojam, koji će već u sljedećem trenutku ustupiti mjesto dojmu dekorativnog, pa ćemo, gledajući Kamenarove objekte, svjedočiti procesu stalne
mijene prostornih konstrukcija koje će se pretvarati u konstrukcije prostora.
Uz ovu neodređenost plastičke situacije prisutna je i mogućnost izmjene izložbenih pozicija radova čime je omogućena njihova transponibilnost, te time višeznačnost i interaktivnost.
Različite mogućnosti prezentacije i postava nisu jedini ludički elementi kojima se Kamenar utječe, jer se i sjene pojavljuju kao integralni dio djela, te se time konstrukcije prostora dilatiraju do granica koje ćemo moći otkriti i doživjeti tek nakon otvaranja izložbe.
Gradeći od istoga različito, od jednostavnog i jednoličnog usložnjeno, od siromašnog bogato, Kamenar je svojim slagalicama (koje nas mogu podsjetiti i na strukturu DNK molekula) ušao na potpuno novo kreativno područje u kojemu je suvereno dopisao još jednu etapu svog i inače plodnog i inovativnog stvaralaštva.
Berislav Valušek

 

ŽIVOTOPIS

Zvonimir Kamenar-Funči rođen je 4. svibnja 1939. u Sušaku.Rijeka. U školi za primijenjenu umjetnost u Zagrebu maturirao je 1960. godine na Odjelu za industrijsko oblikovanje u svojstvu kipara-dizajnera. Godine 1964. diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti, na Odjelu kiparstva, u klasi profesora Vanje Radauša.
Redovni je član HDLU-a iz Rijeke, a od godine 1967, djeluje kao samostalni umjetnik.
Izradio je velik broj skulptura od kojih se neke nalaze u Hrvatskoj, Italiji, Austriji i Sloveniji. Čitav slijed skulpturalnih portreta osoba iz starije i novije povijesti Hrvatske. Dobitnik je tuzemnih i inozemnih priznanja (Nagrada Grada Rijeke za umjetnička ostvarenja u 2000. god.) U postavu je Gliptoteke HAZU u Zagrebu. Studijska putovanja Nizozemska, Engleska, Italija Njemačka, Poljska, Francuska- Pariz gdje boravi u ˝Site international des artes˝. Sudjelovao je na brojnim urbanističko arhitektonskim projektima i natječajima u riječkoj grupi Sila – Kamenar – Bralić, te nekoliko godina djelovao kao scenograf i
kostimograf – ˝Lutkarskog kazališta˝ iz Rijeke. Sudjelovao na više od stotinu skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu te mnogim kiparskim simpozijima i kolonijama.
Dobitnik je brojnih nagrada na izložbama i natječajima – počevši od 1969. kada je u Varšavi (Poljska) osvojio Diplomu i medalju na Biennalu skulpture u metalu-pa do 2007. osvojivši treću nagradu na prvom Mađunarodnom simpoziju u drvu Tarvisio (Italija). Dobitnik je Nagrade Grada Rijeke za umjetnička ostvarenja u 1999-2000. godini.