Otvorenje izložbe Stjepana Pavića

U srijedu, 23. ožujka u Galeriji Ulrich Otvorena je izložba Stjepana Pavića – Akvareli i crteži.

 

 

Izložba je otvorena do 10. travnja 2011. godine

Radnim danom od 9.00 do 20.00

 

Po prvi puta javnosti predstavljen opus Stjepana Pavića ne otkriva samo potencijal jednog, u profesionalnom kontekstu, do kraja neostvarenog likovnog talenta, već je živo svjedočanstvo epohe u kojoj je razina likovne edukacije u gimnazijama prije Drugog svjetskog rata često značila ulaznicu u svijet likovnosti – ako ne i odluku za profesionalno bavljenje slikarstvom.
Sudbina je htjela drugačije1, ali danas s dovoljne vremenske distance možemo ne samo povijesno-stilski, nego i fenomenološki govoriti o ovom likovnom opusu koji nadilazi prosječna ostvarenja tzv. amaterske likovne produkcije, ili ranih radova pojedinih umjetnika njegove generacije koji su se kasnije odlučili upisati Likovnu akademiju.
Likovni izričaj Stjepana Pavića pokazuje i dokazuje onu staru tezu kako se talent ne može naučiti niti steći na bilo kojoj Likovnoj akademiji, već se samo može eventualno usmjeriti, poboljšati i finije izbrusiti, a niti to uvijek kroz povijest nije bio slučaj s pojedinim umjetnicima.
Pavićevi crteži i akvareli nastajali su u periodu od sredine četrdesetih do kraja sedamdesetih godina 20. stoljeća, s tematskim rasponom koji vežemo uz pojam intimizma ili poetskog realizma. Iako će se u hrvatskom slikarstvu intimizam strogo kronološki javiti od tridesetih do pedesetih godina prošlog stoljeća, nakon perioda povijesnih avangardi, gdje je „slikarstvo intimističkog predznaka pokušalo reafirmirati tradicionalne likovne vrijednosti, održati prisan odnos s klasičnom tehnikom i neposrednom motivikom“2, treba naglasiti kako intimizam može funkcionirati u širem vremenskom okviru jer „nije stilska kategorija; umjesto stilske ili morfološke odrednice, razmatra se pod ovim terminom određeno stanje duha u našem slikarstvu“.
Repertoar tema crteža i akvarela Stjepana Pavića pokazuje intimističko usmjerenje, od motiva ženâ pri odmoru i kupanju (siesta), studijâ pejzaža, mrtvih priroda, do tendencije za više ili manje naglašenim psihološkim portretom. Iznimno veliki dio opusa vezan je uz intimne portretne studije članova uže i šire obitelji, obiteljskih prijatelja i poznanika, dakle, osoba kojima se na mnogim susretima mogao posvetiti u detaljnom proučavanju njihovih karakternih, psiholoških i emotivnih osobina i promjena tih stanja. Kod intimističkih studija ženskog tijela i pokreta Stjepan Pavić uvijek hvata trenutno raspoloženje modela, i ono kao da zrači iz svakog poteza olovkom, ugljenom ili akvarelnim kistom. Iz mnogih portreta poznanika zrače čak neke karakterne osobine koje nisu uvijek ono naše lice s kojim bismo se htjeli predstaviti javnosti i drugima. Odlično poznavanje anatomije, posebice prirodnih položaja ruku, nogu te volumena i prirodnog položaja prstiju na rukama pokazuje veliki, prirodni talent crtačkog oka koje se na žalost nije odlučilo za profesionalno bavljenje umjetnošću.
Pavićeve rane mrtve prirode u akvarelu imaju izraženu stilizaciju geometrijskih ploha i oblika, često oštrih rubova, dok svjetlosno sjenčanje i toniranje nalikuje reflektiranju kristala.4 Akvareli pejzaža iz četrdesetih i pedsetih godina mogu nas mjestimično prema tonskoj skali, stilizaciji i sjenčanju asocirati na neke akvarele Vladimira Filakovca i Vladimira Varlaja (doduše, s kraja dvadesetih godina!), dok ćemo kod ranih karakternih portreta oca i majke iz četrdesetih godina prošlog stoljeća u koloritu i snazi jednostavnog, ali krajnje promišljenog poteza – uvijek u funkciji psihološke karakterizacije lika – osjetiti blizinu Marina Tartaglie i njegovih portreta iz tridesetih godina 20. stoljeća.

Iva Körbler

ŽIVOTOPIS
Stjepan Pavić rođen je 03.08.1909. godine u Slavonskom Brodu, gdje 1927. godine završava gimnaziju. Iste
godine sa obitelji seli u Zagreb i upisuje pravni fakultet. Po okončanju studija 1934. godine stječe naziv doktora prava.
U gradskoj upravi Zagreba radi 23 godine, potom 7 godina u poduzeću ˝Birotehnika˝. Od 1965. godine direktor je organizaciono-pravnog sektora u poduzeću ˝Poljoopskrba˝ Zagreb. 1973. godine, sa navršenih 65 godina života, odlazi u mirovinu. Umro je u Zagrebu 05.11.1982. godine.
Bio je čovjek svestranih interesa i sposobnosti. Iako je slikarstvo predstavljalo njegov osnovni hobi i interes, zanimao se i za: matematiku, fiziku, jezike, filozofiju i muziku.
Njegov slikarski talent bio je zamijećen još u gimnaziji, gdje je pod mentorstvom izvrsnog pedagoga, akademskog slikara Julija Tomića, stekao solidne temelje likovnog obrazovanja. Uz urođeni talent to mu je omogućilo, da se čitav život ustrajno samostalno usavršava i bavi slikarstvom.
Iako nikad nije iskazao želju za javnim izlaganjem svojih radova ostavio je popis izrađenih/darovanih
portreta, sa adresama njihovih vlasnika. Baš taj popis bio je poticaj za ovu izložbu.

 

Članak iz Večernjeg lista

Izložba radova nastalih od sredine četrdesetih do kraja sedamdesetih godina 20. stoljeća,
Akvareli i crteži Stjepana Pavića u zagrebačkoj galeriji Urlich
Veliki dio opusa vezan je uz intimne portretne studije članova uže i šire obitelji, obiteljskih prijatelja i poznanika, dakle, osoba kojima se mogao posvetiti u detaljnom proučavanju njihovih karakternih, psiholoških i emotivnih osobina

U srijedu, 23. ožujka, u 18 sati, u zagrebačkoj Galeriji Ulrich (Ilica 40) otvara se izložba akvarela i crteža Stjepana Pavića. Ova izložba po prvi puta javnosti predstavljen opus Stjepana Pavića i to radovi koji su nastajali u periodu od sredine četrdesetih do kraja sedamdesetih godina 20. stoljeća. “Likovni izričaj Stjepana Pavića pokazuje i dokazuje onu staru tezu kako se talent ne može naučiti niti steći na bilo kojoj Likovnoj akademiji”, zapisala je Iva Körbler u katalogu.
Repertoar tema crteža i akvarela Stjepana Pavića pokazuje intimističko usmjerenje, od motiva ženâ pri odmoru i kupanju (siesta), studijâ pejzaža, mrtvih priroda, do tendencije za više ili manje naglašenim psihološkim portretom. Iznimno veliki dio opusa vezan je uz intimne portretne studije članova uže i šire obitelji, obiteljskih prijatelja i poznanika, dakle, osoba kojima se na mnogim susretima mogao posvetiti u detaljnom proučavanju njihovih karakternih, psiholoških i emotivnih osobina i promjena tih stanja.
Izložba ostaje otvorena do 10. travnja 2011. godine