Otvaranje izložbe slika Rinelle Ivanković

U utorak 19. srpnja u 19 sati

u Galeriji Ulrich – Ilica 40/1, Zagreb

otvorena je izložba

Rinella Ivanković – “Hvatanje istine”

 

Izložba će se moći razgledati do 24. kolovoza 2011. godine

radnim danom od 09-20 sati

ŽIVOTOPIS

Rinella Ivanković rođena je 1979. godine u Zagrebu. Nakon završene Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, smjer slikarstvo, upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu koju 2007. godine završava na kiparskom odsjeku u klasi prof. S. Gračana. Do sada je imala nekoliko samostalnih i skupnih izložbi te je sudjelovala na likovnim radionicama u Hrvatskoj i inozemstvu. Članica je HDLU – a i LIKUM – a. Živi i stvara u Zagrebu.

Rinellu Ivanković percipiramo uglavnom kroz njezino djelovanje u vizualnom mediju skulpture. Sada pak svoj interes fokusira u polje slike, mjesto koje joj dozvoljava više slobode i pruža mogućnost snažnijeg i impulzivnijeg izraza. Slikanjem, kao egzistencijalnom potrebom za kreativnim stvaranjem, otvorenije prenosi stvaralačku energiju u likovno polje omogućavajući sebi slobodniju i dinamičniju zaigranost. To je ona kleeovska i miroovska igra znatiželjnog traganja koje se ne zadržava samo u jednom likovnom izričaju ili profesionalnom polju umjetničkog djelovanja.

O Rinellinom slikarstvu može se govoriti kao o snovitom i metafizičkom, krajnje intuitivnom i instinktivnom reproduciranju doživljenog i viđenog, nabijenom slobodnim asocijacijama. Ona slijedi svoj unutarnji glas neopterećena sveopćom potrebom za slijeđenjem onih pravaca i izričaja koji se ne utječu estetici lijepog, dopadljivog i nadasve pozitivnog. Ona čini svoju sliku privlačnom, razigranom, natopljenom pozitivnom energijom koja sa slike prelazi i u okolni prostor čineći boju ne samo vidljivom, već i opipljivom, mirisnom, slušnom. Pogledom u Rinelline slike kao da uranjamo u bajku, u svijet dječje naracije, fantazije ispunjene biomorfnim i zoomorfnim obličjima, suncima, elementima urbanog – kućama, neboderima,… Pronašla je osobnu transformaciju vidljivog temeljenu na snažnoj intuiciji, osjećaju i nagonu koji ju, kako sama kaže, tjera da slobodno i neopterećeno stvara, ne osvrćući se na prethodnike ili suvremenike. Ne zabrinjavaju je stoga ukazivanja na utjecaje Kleea i Kandinskog, na preuzete Miroove motive (Sunca i Mjeseca). Ciklus nam doista nudi uvid u aspekte formalne asocijativnosti na spomenute „velikane slike“, no više kao dokaz kontinuiranog i neminovnog utjecaja koji su izvršili na čitave generacije slikara u strukturalnom i oblikovnom promišljanju koje umjetnički određuje našu likovnu svijest i naše kulturno europsko nasljeđe. U Rinelle dio su intuitivnog preispitivanja, slikarskog eksperimentiranja i implementiranja sada već arhetipskih morfoloških elemenata u skladu s vlastitim slikarskim kodom. Ona je oslobodila likovni znak neopterećeno koristeći ikonički repertoar gotovo se poigravajući arhetipovima. A kao vodeći motiv, tj. glavna forma pojavljuje se krug u brojnim oblikovnim i kromatskim inačicama, formiran iz spirale, u grupama ili kao zaseban vodeći znak. Posvojivši ga iz opće simbolike podredila ga je svom izričaju i senzibilitetu učinivši ga ne samo simbolom već i dokazom vlastita svjetonazora i svjesnosti božanske egzistencije u svemu što nas okružuje. Krug kao savršen geometrijski lik, oblik najbliži četvrtoj dimenziji, kako je tvrdio i sam V. Kandinsky. Autorica na taj način budi, tj. reaktivira „kozmičnost“ naše ljudske prirode, zaboravljenu intuiciju, spoznaju o našem porijeklu, transponirajući ova obvezujuća promišljanja u svijet prepoznatljivih elemenata svakodnevnog. To figurativno uporište, usprkos pojednostavljivanju i apstrahiranju motiva iz realnog života, nikad u potpunosti ne napušta, već ga reinterpretira koristeći spomenute idiome, stvarajući svijet nove zakonitosti i stvarnosti.

Slike su crtice autoričina mentalna dnevnika, ispunjene podjednako svakodnevnim i općim kategorijama ( krajolici, elementi urbanog ili pak Svemirom; kategorijama ljubavi, božanskog, vječnog), vidici uhvaćeni njenim okom i nutrinom koji tako, ne gubeći tragove izglednosti, prizivaju univerzalno.

U slikanju odabranog motiva Rinella pronalazi pravu mjeru osnovnog crteža i sočnog, pomno odabranog kolora koje nadopunjuje kolažom, obojenim komadićima transparentna papira, kartona ili novina. A osnova unutar te bogate ekspresivno i koloristički zasićene vizualizacije upravo je oslobođeni crtež. Onaj isti praiskonski, primordijalni, čija kronologija seže do čovjekovih prvih likovnih djelovanja. U toj slobodi koju pruža spontani povratak u primarno Rinellin crtež kao da je nastao dječjom rukom i maštom koju iščitavamo i kroz upotrebu istovrsnih semiotičkih znakova. Ona gradi svoj vizualni svijet poetikom snažnog kromatskog tretiranja slikovnog polja akcentiranog oslobođenom, gotovo gestualnom linijom u crtežu nastalom suhim pastelom ili ugrebavanjem u akrilnu površinu.

Slike, u koloritu raskošne i lepršave, odraz su Rinellina karaktera. Zrcali se u njima lakoća stvaranja, preobražaj vizualnih senzacija u primarne kompozicijske odnose. One svjedoče snažnu gestu i prirodni osjećaj za slikarsko koje je materijalizirano u slojevima boje i jednostavnog crteža. U njima se osjeća poetski karakter u kojem mašta olakšava povratak igre i neposrednosti. One zrače iznova otkrivenom poetikom bijega od stvarnosti, odlaskom u prirodno, primordijalno stanje stvari u kojem je povezanost čovjeka, Boga i prirode jasna i neraskidiva. Slike su subjektivni registri jasne tehnike i neopterećenosti, gotovo dječje likovne razigranosti. One su omaterijalizirana radost.

Sanda Stanaćev Bajzek